Odmah na početku da razjasnim šta se
dogodilo sa slovom „L“ u mom prezimenu. Pri mom rođenju je matičar (nekvalifikovan i
nedostojan svoje dužnosti) u knjigu rođenih uveo porodično ime samo sa
jednim “L”, uz obrazloženje da u srpskom pravipisu nema duplih slova. Primena takvog stava osakatila je na hiljade porodičnih imena, kako Mađara tako i ostalih
nacija. Tek pri rođenju mog sina ukazala mi se prilika da, na
osnovu novog zakona za dodeljivanje porodičnih imena,
vratim porodici izgubljeno slovo “L” .
Pre nego što pređem na poreklo porodice, da
vas upoznam sa istorijom i teritorijom gde su nađeni prvi zapisani
podaci. Priča počinje u blizini tromeđe današnje Srbije-Hrvatske i
Mađarske, severno od grada Sombora u mestu koje danas nosi ime Svetozar Miletić.
1541. god. su turci zauzeli naselje
Coborszentmihály, i od tada mesto se vodi pod imenom Sombor odnosno Zombor na
mađarskom. Budući da Turcima ni treći pokušaj da zauzmu Beč
nije uspeo, septembra 1687. godine oni počinju da se povlače, a sa njima teritoriju napusta i u međuvremenu nastanjeni
turski živalj. Tadašnja Austrougarska monarhija postavlja sebi za
cilj da nastalu prazninu popuni stanovništvom. Prvi stanovnici su bili mađari,
osobe sa vojnim zaslugama, među kojima su neki imali plemićke titule.
Tada se tu naseljava i oko 5000 bunjevačkih Hrvata iz Dalmacije.
Plemićke porodice su osnovali mesto Nemeš Militics. Porodice su se zvale: Knezi,
Odry, Vidaković, Radics, Vujević, Mátyus, Allaga, Burza, Kaić, Laczko, Ivanković, Littvay, Markovics.. Naziv sela upravo proističe
iz takvog sastava stanovništva. NEMES - mađarski
znači plemić a MILITICS najverovatnije od
latinske reči „ miles, militis”-vojnik, vojnički. Bunjevci su ime mesta skratili u
LEMEŠ. Naselje je verovatno i ranije postojalo pod različitim imenima ali o tome
nema pouzdanih pismenih dokaza.
III.Károly je porodici Allaga po Petru Allaga dodelio plemićku titulu sa porodičnim grbom 15. jula. 1722.-god.
koja je 26. okt. 1798. i 7. dec. 1838. potvrđena sa strane Bácsbodrog županije.
Originalni dokument star skoro 300 god. još uvek čuva jedna porodica Allaga.
Opis grba preveden sa latinskog glasi: Na plavom štitu dvorepi lav podupire
nakrivljeni stub; ukras šlema: orao raširenih krila sa sabljom u desnici;
pokrivač: crveno-srebreni, plavo-zlatni.
Plemićko poreklo se moralo sa vremena na
vreme potvrditi. Državnim popisom plemića 1754-1755 potvrđeno je
plemićko poreklo porodica Pal i Janoš, a 22. maja. 1798. János Márton, Mihály, Péter, Tamás, Pál, Jozsef, Péter, István, Pál i Péter
(kao i potomci János, Pál, Jozsef, Antal, Frenz i András ) dobijaju potvrdu
plemićkog statusa od Bácsbodrog županije.
Plemići Nemeš Mileticsa su doprineli
podizanju crkve i škole u mestu. 1752.-postavljena je osnova crkve i od 12.decembra 1752. se
vodi matična knjiga. Prvi upis unesen je 12.decembra 1752. kada je rođena
Marija ćerka Allaga Lázára i Marije, a kuma je bila Odri Judita. Sveštenik je bio Martin Firan
koji je tu dužnost vršio do 1773.-god. Zemljište je plemićima dato pod
zakup a ne u vlasništvo. Tek 1803. godine, odredbom cara Ferenca zakupljena
zemlja je predata plemićima uz odgovarajuću protivvrednost u forintima i
žitarici.
Posle Prvog svetskog rata, Lemeš – Nemeš Militics
pripojen je Kraljevini Srba-Hrvata i Slovenaca. 1925.-god. vlasti,
protiv volje stanovništva, menjaju ime mesta u Svetozar Miletić. To
ime je zvanično zadržano i do danas, a bunjevci ga i dalje zovu Lemeš.